21.12.2023. » 09:13


OP - ED Moletnička delinkvencija – poznavanje osnovnih karakteristika



Sa maloletničkom delinkvencijom susrećemo se od najranijih vremena ljudskog društva.

Maloletnički kriminalitet je aktuelan fenomen i zbog činjenice da procentualno čini negde između 10-30% kriminaliteta sa trendom rasta. U obimu i strukturi opšteg kriminaliteta na Kosovu, maloletnička delikvencija ima specifičnu težinu kako u pogledu oblika pojavljivanja i raznovrsnosti izvršenih dela, tako i u pogledu štetnih ljudskih, društvenih, ekonomskih, psihičkih i drugih posledica za zdravlje, dobrobit i bogatstvo pojedinaca, porodice i društva uopšte.

op-ed-moletnicka-delinkvencija-poznavanje-osnovnih-karakteristika

Sa maloletničkom delinkvencijom susrećemo se od najranijih vremena ljudskog društva.

Maloletnički kriminalitet je aktuelan fenomen i zbog činjenice da procentualno čini negde između 10-30% kriminaliteta sa trendom rasta. U obimu i strukturi opšteg kriminaliteta na Kosovu, maloletnička delikvencija ima specifičnu težinu kako u pogledu oblika pojavljivanja i raznovrsnosti izvršenih dela, tako i u pogledu štetnih ljudskih, društvenih, ekonomskih, psihičkih i drugih posledica za zdravlje, dobrobit i bogatstvo pojedinaca, porodice i društva uopšte.

Svrha ovog članka je da se prepoznaju razmere, struktura i dinamika ovog fenomena, da se sveobuhvatno analizira uticaj opštih faktora, posebno siromaštva, nezaposlenosti, posebnih faktora (razdvojenost roditelja, deca siročad, negativan stav roditelja) na maloletna delinkventna lica, zanemarivanje deteta, još uvek specifičan položaj majke u vaspitanju deteta i tkd.) u pojavi delikvencije; rad i funkcionisanje institucija i drugih relevantnih organizacija koje mogu direktno uticati na delinkvente, počevši od porodice, škole, centara za socijalni rad, policije, sudova, nevladinih organizacija i drugo, koje imaju važnu ulogu u sprečavanju i ograničavanju ili podsticanju, doprinošenju i ispoljavanju fenomena maloletničke delikvencije, posebnog uticaja sredstava javnog informisanja, filma, interneta i drugo, da se organizovano i sistematski preduzimaju mere prevencije i smanjuje stopa maloletničke delikvencije, kao i da se adekvatnim represivnim aktivnostima, odnosno merama prema delinkventima, radi na sprečavanju vrbovanja novih delinkvenata i recidivista. Krivični postupak za maloletna lica razmatra se iz različitih društvenih, ekonomskih, psiholoških, pedagoških, pravno-kaznenih i drugih perspektiva.

 

Maloletnički kriminalitet je sastavni deo opšteg kriminaliteta, međutim, zbog starosti maloletnika kao i mnogih socioloških, psiholoških, krivično-političkih, pravnih i drugih karakteristika, u krivičnim zakonima sadašnjih država, bez obzira na njihovu raznolikost, izvršioci lakših krivičnih dela imaju drugačiji tretman, blaži i povoljniji, u odnosu na učinioce teških krivičnih dela. Ovaj povoljniji tretman prisutan je u oblasti materijalnog, procesnog i kazneno-popravnog zakonodavstva. Dakle, moramo imati teorijski i praktični objekat istraživanja za produbljivanje saznanja o opštim i posebnim činiocima koji utiču na krivični postupak, tretman ličnosti maloletnika u krivičnom postupku kao i prevaspitavanje maloletnika.

Neke od metoda za istraživanje ovog fenomena su:

  1. Istorijski materijalizam – ova metoda pokazuje da maloletnička delikvencija nije nastala slučajno, već da su ekonomski i društveni uslovi datog kraja, društvene i političke prilike i kulturno-istorijske prilike uticale na njeno rođenje.
  2. Individualna metoda (klinička metoda) – ovom vrstom istraživanja proučava se ličnost maloletnika bar sa sociološkog, psihološkog i psihijatrijskog stanovišta, a svrha ovih studija je dobijanje podataka o osnovnim karakteristikama ličnosti maloletnog delinkventa, motivima i pobudama za izvršenje krivičnog dela, karakteristikama društvenog okruženja u kome je učinilac živeo.

Poznate su i studije koje koriste takozvanu kliničku metodu, koja se analizira u nekoliko faza; medicinske, psihološke i socijalne analize, utvrđivanje dijagnoze, davanje prognoze i davanje predloga penološkog lečenja.

Pravosuđe za maloletnike

Ovaj sistem ima za cilj dobrobit maloletnika i obezbeđuje da svaki odgovor prema maloletnim prestupnicima uvek bude proporcionalan okolnostima počinioca i krivičnog dela. Maloletnim počiniocima izriču se različite mere i po potrebi vaspitne mere. Detetu koje učestvuje u krivičnom postupku je dozvoljeno da se slobodno izražava. Sa svakim maloletnikom lišenim slobode postupa se humano zarad njegovog ljudskog dostojanstva i u tom slučaju se vodi računa o ličnim potrebama njegovog uzrasta. Konkretno, svako maloletno lice lišeno slobode je odvojeno od punoletnih osim ako se smatra da je u interesu maloletnika da se ne odvaja, i uživa pravo da održava kontakt sa svojom porodicom putem prepiske i poseta, osim u određenim okolnostima utvrđenim prema zakonu.

Svaki maloletnik lišen slobode ima pravo na hitnu pravnu i drugu adekvatnu pomoć, kao i da osporava zakonitost lišenja slobode pred nezavisnim i nepristrasnim sudom i u brzom postupku.

Koncept postupanja prema maloletnim prestupnicima je u skladu sa savremenim trendovima u krivičnom pravu i kriminologiji. Na osnovu Zakona o maloletnicima definisani su izrazi za definisanje maloletnika, na primer: dete je lice koje nije navršilo 18 godina, maloletno lice između 14 i 18 godina, mlađe maloletno lice između 14 godina i 16, maloletna lica između 16 i 18 godina, mlađa odrasla osoba od 18 do 21 godine, punoletna osoba je ona koja je navršila 18 godina. Specijalizovani obrazovni program je sastavljen prema posebnim potrebama učinioca, koji ima za cilj da pomogne sveukupnom razvoju i smanjenju mogućnosti ponavljanja krivičnih dela. Kazna zatvora za maloletnike, kazna za maloletna lica, izriše se na osnovu glave četvrte ovog zakona. Prema Zakonu o maloletničkom pravosuđu, član 29 stav 1, svrha kažnjavanja maloletnika je da doprinese rehabilitaciji i razvoju maloletnog učinioca krivičnih dela, posebno u obrazovanju maloletnika, stručnom usavršavanju i osposobljavanju i pravilnom ličnom razvoju. Pored toga, maloletnički zatvor treba pozitivno uticati na maloletnika kroz zaštitu, pomoć i nadzor kako bi se sprečilo ponavljanje istih krivičnih dela.

 

U okviru zakona koji su morali da budu pripremljeni, zbog hitnosti i neophodnosti borbe protiv kriminala, najpre je administracija UNMIK-a počela da radi na pripremi Krivičnog zakona i Proceduralnog krivičnog zakona. U skladu sa savremenim konceptom državotvorne konstrukcije krivičnog prava za maloletnike i mogućnosti što doslednijeg rada na izradi krivičnog zakona, zauzet je stav da pitanje krivično-pravnog tretmana maloletnih učinioca krivičnih dela treba izdvojiti iz krivičnog zakona i urediti posebnim zakonom. Tokom 2000. i 2001. godine, radna grupa, iz redova eksperata UNICEF-a i OEBS-a, Saveta Evrope, UNICEF-a, Američke advokatske komore (ABA/CEL) i Kosovskog instituta za pravosuđe, izradio se nacrt Krivičnog zakona za maloletnike na Kosovu, koji je odobren 20. aprila 2004. godine, koji je stupio na snagu istog dana. Tako je prvi put u istoriji Kosova, kao i u drugim zemljama Zapadne Evrope, pitanje krivično-pravnog tretmana maloletnih učinioca krivičnih dela regulisano posebnim zakonom. Struktura i koncept Krivičnog zakona za maloletnike ima ukupno 162 člana i organizovan je u pet delova i 21 poglavlje.

 

 

Autor: Hanife Rušiti, magistar prava – krivične nauke.